Prethodni Slijedeći

Klasična Medicina
Saša Vondra 26.03.2014
"Klasična medicina"

„Rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto poticalo pogrešno u čovjekovom životu i opomena da ide drugim putem“

Elinda Evans


">

Osoba koja se suoči sa opakom bolešću, postavlja si brojna pitanja.

Zašto baš ja? To je jedno od najčešćih pitanja…

Jesam li ikada sebe upitao zašto baš ja!?

Nisam…

Zvuči čudno, ali nisam jedino dijete koje je oboljelo, zato nisam imao potrebu tražiti pitanja, osim nekih sa Bogom, gdje me hranio snagom i pozitivnošću…

U moje vrijeme nije bilo interneta, niti toliko knjiga gdje bi mogao doći do nekih informacija o svojoj malignoj bolesti, danas je drugačije…

Da budem iskren, da je postojao internet u moje vrijeme boravka u bolnici vjerujem da bi mi puno naštetio. Sada se stavljam u položaj djece koja su trenutno u protokolu liječenja, moram priznati da im nije lako,jer gledajući poražavajuće statistike svojih dijagnoza jedino im uništava pozitivnost…

Statistike nemaju veze sa stvarnošću, svaki organizam je zaseban…

„Rak je simbol, najveći od svih bolesti, on pokazuje da je nešto poticalo pogrešno u čovjekovom životu i opomena da ide drugim putem“

Danas medicina napreduje, postaje moderna, ne želim nikoga zaplašiti, ali postotak smrtnosti je možda veći nego prije 20 god…!?

Kako je to moguće!?

Na žalost, uz svu tehnologiju, znanje, vrhunske profesore i onkologe, nešto se događa, uz svu tu moć ipak ne mogu pružiti svoj maksimum u liječenju, što je povezano od neadekvatnog prostora za rad, smještaj oboljelih, „siromašnog“zdravstvenog sustava koji odlučuje sa koliko onkološki odjel može raspolagati, sredstva trenutno nisu dovoljna, ubacuju se zamjenski lijekovi koji su lošije i slabije kvalitete, samo radi toga što su jeftiniji…

Zbog takvog načina rada, profesori i onkolozi se u sve većem broju odlučuju na privatne klinike, u kojima bi mogli prikazati i realizirati svoje znanje, pokušati nešto za što misle da bi uspjelo i bilo djelotvornije…

Sa time ne postižu puno toga, osim zbrke među ljudima, eksperimentalna liječenja, sam naziv govori više nego dovoljno…većini taj naziv odzvanja kao zadnja slamka spasa, a u stvari naziv govori nešto drugo, sa time su se ogradili, jer ako se dogodi nešto poražavajuće, neuspjelo, nemaju zbog čega odgovarati, to je samo eksperimentalno liječenje…

Jesam li ja za eksperimentalno liječenje?

Jesam u nekim dijagnozama, u nekima ne…

Ako nada umire posljednja, onda sam za to da se pruži i dopusti oboljelome da pokuša…

Kada dijagnosticiraju rak, dobiju se upute za daljnje liječenje, kemoterapija, operacije, zračenja…To je klasična medicina, do sada jedina koja je pokazala svoju učinkovitost u suzbijanju širenja raka pa i samog uništenja…

Sve je više onih koji počinju sumnjati u njezinu učinkovitost, a zašto je tako?

Pisao sam ranije nešto o tim problemima…

U mome bolničkom ormariću je uvijek moralo biti mjesta za kobasice, slaninu, šunku, luk i kruh…

Kako je ovo bolest budućnosti gdje je sve više novo oboljelih, tako je sve više i onih koji nude alternativne metode, stotine i stotine stvari ste čuli kako nešto ubija rak, a ja ču samo biti kratak i jasan, ne postoji ni jedna alternativna metoda koja može uništiti maligno oboljenje.

Klasična medicina i alternativa paralelno? Da…jer u ovoj borbi je važan naš imunološki sistem, kojega ne da možemo, nego moramo jačati prirodnim preparatima, poput sokova iz povrća i voća…

Kemoterapija je kemija, koja na žalost uništava zdrave organe i ostavlja strahovite posljedice (o samim posljedicama drugom prilikom), dok u istom trenutku uništava i stanice raka, čini se jednostavno !?

Da, sasvim jednostavno, ali kako postoji preko 200 vrsta i pod vrsta tumora onda postoje i brojni citostatici od kojih se rade kokteli za uništavanje tumorskih stanica…

A mi moramo misliti na svoj organizam, jačati ga i održavati snažnim kako bi podnijeli kemoterapiju…

Koliko je snažna HRV onkologija? Dovoljno, ali ne onoliko koliko je u razvijenijim zemljama. 
U tim zemljama postoje BIO MARKERI po kojima se vidi sa kojim citostatikom ići na određenu dijagnozu, dok kod nas toga nema… 



Ponekad su potrebni mjeseci i mjeseci dok se ne ustanovi na koji citostatik tumor reagira, a za to vrijeme neki onkolozi inzistiraju da se ništa paralelno ne ubacuje od prirodnih preparata za jačanje imuniteta, zbog toga da vide kako djeluje citostatik…

To je jedna možda i od ključnih stvari u početku liječenja, znači kod nas u HRV već smo zakinuti za važne stvari pravilnog liječenja, neka djeca, osobe izgube par mjeseci, za to vrijeme tumor je samo napredovao, a organizam se nepotrebno trovao kemijom.

Operacija je dio ovakvog liječenja u kojemu se kirurški pokušava što više, ako je moguće u cijelosti ukloniti primarni tumor, neki alternativni znanci ukazuju na to da operacijom pospješujemo metastaziranje raka.

 „Ne diraj lava dok spava“, na žalost taj lav ne spava nego agresivno i brzo napreduje, pa je neophodno za kirurškim zahvatom…

Zašto nakon operacije i odstranjenja raka se još mjesecima tretira tijelo kemoterapijama?            

Radi sigurnosti,zamislite teglicu sa pekmezom koju je prekrio plijesan, žlicom možete ukloniti tu plijesan dok ne dođete do čistog pekmeza, ali jeste li sigurni da ste sve uklonili? Jedna mala čestica plijesni će se ubrzo razviti u novu veliku plijesan….tako je i sa rakom nakon operacije…

Alternativne metode koje iskaču „iza svakog ćoška“ su postale svakodnevnica…davno sam ih počeo ignorirati…neke stvari su dobre, i rado bi ih preporučio, ali zdravim osobama kao prevencija…

Moja majka je „vrtala“ svašta, pokušavala sa svime i svačime, sve sam to odbijao i ništa nisam želio, nikakve skupe preparate...

U 24 agresivne kemoterapije, unatoč metastaziranju na druge organe, ni jednom nisam dozvolio da mi padne krvna slika, ni jedan dan nisam kasnio sa početkom terapije…

Kako?

Svakodnevno sam uzimao svježe sokove domaćeg voća i povrća koje su mi jačale krvnu sliku, konzumirao svu moguću hranu,  pa i onu nezdravu na koju su se svi zgražali i upitali jesam li normalan? Samo su me nasmijali, a ja odgovorio, kasno je sada da mijenjam svoju prehranu, metastaze u tijelu, citostatici uništavaju organe…da sada jedem samo određene vrste hrane nema mi smisla, ne sada u trenutku kada mi tijelo treba bilo što da opstane, bilo kakva hrana, a jednoga dana kada ovo prođe, tada ču misliti o zdravoj prehrani…

Jesam li se nakon svega prebacio isključivo na zdravu prehranu?

Jesam i nisam!

 U nekim trenucima sam sebe uhvatim kako jedem totalno nezdravo,  pa pokušavam to izbalansirati sa zdravom hranom…

Sve u svemu, nisam vegetarijanac ni makrobiotika me ne zanima, ipak sam ja Slavonac…

Jedna od mojih bolničkih anegdota:

U mome bolničkom ormariću je uvijek moralo biti mjesta za kobasice, slaninu, šunku, luk i kruh…

Bez toga ništa, a bolnička hrana?

Evo sada se moram nasmijati na glas kada je se sjetim…To mi je bila hrana za dan i noć…

Kada sam gladan, raširim krpu, sve te stvari po krevetu, kao na malom pikniku i opalim u slast…Naravno da sam nudio i ostalim prijateljima, na žalost kada su to njihovi roditelji čuli i vidjeli dobio sam zabranu, jer se radi o nezdravoj hrani…

Bilo bi dobro da je samo na tome ostalo i toj opomeni, ali sa vremenom su se djeca žalila kako bi i oni to jeli, a ne kuhano povrće i ribu, pa sam išao i više puta na razgovor kod doktora…bila je malo napeta situacija, kako sam bio „problematičan bolesnik“ tako sam otvoreno rekao uvijek sve što mislim, obećao sam da neću više pred prijateljima to jesti, ako treba otići ću u kupaonicu ili po noći jesti, a neka pokušaju zdravu osobu staviti deset dana u bolnicu na njihovu hranu, pa neka pogledaju krvnu sliku prije i nakon…

Za vrijeme samog protokola kemoterapije radi teškog podnošenja i brojnog povraćanja, četiri dana sam preživio sa paketićem štapića i bocom cole…

A kod kuće sam sve nadoknadio…

Za kraj, da se vratimo na početak i pitanju zašto baš ja?

Ako je netko morao od mojih najbližih da se razboli, onda sam zahvalan što sam baš ja izabran…

Lijep pozdrav…




0 komentara
Napiši svoj komentar
CAPTCHA


LJUBAV NA DJELU
Udruga roditelja djece oboljele od malignih bolesti
Prilaz Đure Deželića 31, Zagreb

fax.01 3750 383 | mob. 091 5633005
info@ljubavnadjelu.hr
www.ljubavnadjelu.hr
OIB : 04983288258

ZABA IBAN: HR1823600001102031208
PBZ IBAN: HR1523400091110543841
LJUBAV NA DJELU
O udruzi
Aktivnosti
Projekti
Mediji o nama
Kontakti
IZBORNIK
Opći uvjeti i uputstva
Način plaćanja
Izjava o privatnosti
PRIJAVI SE ZA NEWSLETTER
POSTANI ČLAN
PRATITE NAS NA DRUŠTVENIM MREŽAMA