Gastroskopija
Ezofago-gastro-duodenoskopija,
pretraga u svakodnevnoj uporabi poznatija pod skraćenim nazivomgastroskopija,
u pacijenata redovito izaziva strah. Valja stoga odmah istaknuti kako je on
pretjeran, jer ne samo da je riječ o još uvijek najboljoj i najtočnijoj
pretrazi za analizu jednjaka, želuca i dvanaesnika, nego ona traje sam jednu
minutu te je, iako neugodna, potpuno bezbolna. Današnji su aparati, naime,
manjeg promjera, manji od normalnog zalogaja. No, osjećaj na povraćanje pobuđuje
dužina aparata.
Gastroskopija je zasad nezamjenjiva jer daje najbolji uvid u promjene unutar
šupljih organa gornjeg dijela probavnog sustava, dok radiologija može bolje
prikazati promjene u motoričkoj funkciji organa. S obzirom na postojanje mnogih
i različitih bolesti, obje su pretrage korisne, samo im je namjena različita.
Gotovo svi znaju i za "pametne" kapsule koje snimaju unutrašnjost
organa kroz koji prolaze. No, one imaju tehničkih nedostataka, pa se pouzdano
mogu upotrebljavati samo u tankom crijevu, dok su nalazi želuca i debelog
crijeva nepouzdani. Osnovni je nedostatak kapsule što ne može proširiti organ
kroz koji prolazi (upuhivanjem zraka) tako da se širi organi (npr. želudac ili
debelo crijevo) ne mogu pouzdano analizirati. U budućnosti će se vjerojatno
uspješno riješiti i taj problem, no gastroskopija zasad ostaje najpouzdanija
tehnika za analizu spomenutih organa gornjeg dijela probavnog sustava.
Tri su osnovna razloga
zbog kojih upotrebljavamo gastroskopiju:
·
postavljanje dijagnoze uz mogućnost uzimanja materijala za
pregled pod mikroskopom te dokazivanja infekcije s Helicobacter pylori
·
mogućnost intervencije, posebno radi zaustavljanja različitih
krvarenja te postavljanja nekih proteza u slučaju zloćudnih bolesti
·
potreba praćenja nekih bolesti
retraga se najčešće
preporučuje kod slijedećih stanja:
·
akutno krvarenje iz gornjeg probavnog sustava u svrhu
određivanja mjesta krvarenja i eventualne terapije spaljivanjem ili
sklerozacijom
·
otežano gutanje - osobito ako već postoje suženja ili ulceracije
·
dispepsija, niz simptoma koji nastaju nakon unosa hrane kao
nadutost, žgaravica, bol i napetost u stomaku, podrigivanje i učestali vjetrovi
·
bolno gutanje (odinofagija)
·
kontrola premalignih stanja kao što je Barrettov jednjak,
suženja jednjaka, Plummer-Vinsonov sindrom
·
poremećaji uočeni tijekom snimanja s barijevom kašom koji
zahtijevaju vizualno dokazivanje i/ili biopsiju, npr. polipi, čirevi, tumori
·
sumnja na zapreku želučanog izlaza
Pretraga se rjeđe
koristi pri ovim stanjima, gdje često i nije najprikladnija:
·
bol u prsištu
·
bol u trbuhu nepoznata uzroka
·
rutinska provjera refluksne bolesti
·
nekomplicirana ulkusna bolest primijećena tijekom snimanja
barijevom kašom
Gastroskopija nije
više samo dijagnostička metoda jer se običnim aparatima ili, pak, onim posebno
dizajniranim mogu raditi i manji operativni zahvati. Najčešća je intervencija
zaustavljanje krvarenja u gornjem dijelu probavnog sustava, čemu u prilog
govori podatak da su te metode znatno smanjile smrtnost od krvarenja sa 10 na
manje od jedan posto. Kad znamo da su se nekad ozbiljna krvarenja rješavala
isključivo kirurški, jasno je da mala agresija gastroskopije predstavlja
izuzetan napredak.
Terapijska
intervencija ovim instrumentom potrebna je u slijedećim slučajevima:
·
sklerozacija krvarećih proširenih krvnih žila jednjaka
·
kauterizacija ili fotokoagulacija krvarećih mjesta gornjeg
probavnog sustava
·
lasersko odstranjenje karcinoma jednjaka
·
postavljanje cijevi za hranjenje
·
proširivanje suženja jednjaka
·
odstranjenje polipa (polipektomija)
·
otapanje bezoara, gustih nakupina poluprobavljene ili
neprobavljene hrane
Danas se mogu raditi i
operacije kojima se sprječava povrat želučanog sadržaja u jednjak te se može
postaviti proteza u jednjak kod zlućudnih bolesti kako bi se održalo provođenje
hrane prema želucu.
Osam sati prije
pretrage ne smije se ništa jesti. Ako se provodi ujutro, nakon ponoći se ništa
ne smije jesti. Ako se provodi kasno poslijepodne uglavnom je dozvoljen lagani
doručak. Lijekove koje pacijent svakodnevno uzima može uzeti i sada uz malo
vode. Samo lijekovi koji ometaju prikaz površine probavnih organa kao što su
antacidi trebaju se prestati uzimati. Ako se planira uzimanje uzroka tkiva,
biopsija, bar 5 dana prije pretrage treba prekinuti uzimanje analgetika i
nesteroidnih antiupalnih lijekova. Ako se sumnja na zapreku izlaza želuca prije
gastroskopije se provodi usisavanje želučanog sadržaja kako bi se omogućio
njegov prikaz. Prethodno je potrebno skinuti zubnu protezu. Prije pretrage
provjerava se puls i tlak. Prije početka može se dati sedativ te lokalni
anestetik u spreju u grlo.
Tijek
Endoskopija gornjeg
probavnog sustava uključuje direktno promatranje jednjaka, želuca i dvanaesnika
pomoću savitljivog fiberoptičkog instrumenta promjera oko 9 mm koji se naziva
endoskop. Pacijenti su obično budni iako im se može dati sedativ. Kod
suradljivih pacijenata se sedativ ne mora davati i tada to ne utječe na
rezultate pretrage niti povećava rizike i mogućnost komplikacija. Obavlja se u
posebno opremljenoj prostoriji za endoskopiju ili na krevetu u jedinici
intenzivne njege. Traje 5-15 minuta. Pacijent se postavlja u lijevi bočni
položaj te mu se u usta postavi šuplji dio kroz koji se uvodi instrument, a
koji štiti usne i zube. Endoskop se kroz usta uvlači u jednjak, želudac i
dvanaesnik. Promatra se građa sluznice, važne strukture i traže sumnjive
promjene kao čirevi, erozije, polipi, suženja, tumori, proširene krvne žile,
mjesta krvarenja itd. Malom štipaljkom i četkicom se lako može uzeti uzorak za
analizu tkiva, stanica i mikroorganizama. Endoskopom se mogu učiniti manji
zahvati kao odstranjenje polipa (polipektomija), skleroterapija (uštrcavanje
sredstva koje stvrdne krvareće krvne žile), odstranjenje stranih tijela i
električno spaljivanje krvarećih mjesta (kauterizacija).
Nakon gastroskopije
Ukoliko su dani
sedativi bolesnik ne bi smio voziti nakon pretrage. Može se nastaviti s
normalnom prehranom nakon što popusti djelovanje analgetika na grlo.
Komplikacije
Pobol i smrtnost nakon
gastroskopije vrlo su rijetki te se komplikacije javljaju u 0.1-0.2% slučajeva.
Moguće komplikacije su:
·
perforacija (probijanje) stjenke jednjak, želuca ili dvanaesnika
·
krvarenje, najčešće zbog ozljede bolesnog, oštećenog,
osjetljivog tkiva
·
srčano-plućne komplikacije kao što su aritmije
·
udisanje povraćenog želučanog sadržaja
·
komplikacije zbog primjene sedativa, odnosno njihove nuspojave
·
infekcija
·
oticanje žlijezda slinovnica
·
bol u trbuhu zbog upuhavanja zraka
·
prolazno proširenje debelog crijeva (megakolon)
·
prolazna vrućica
Endoskop je složen
aparat koji se ne može sterilizirati toplinom pa se nakon svake uporabe pozorno
čisti i dezinficira u skladu sa standardima. Mogućnost infekcije uslijed toga
je rijetka, ali ipak postoji.
Ograničenja
Kvaliteta pretrage i
nalaza vrlo je ovisna o iskustvu liječnika endoskopičara. Mnogi tehnički
čimbenici mogu otežati izvođenje i pravilno tumačenje pretrage. Određena
područja probavne cijevi, tzv. crvene mrlje, teško je prikazati, a uključuju
gornji dio početnog proširenja dvanaesnika, dio fundusa želuca i male krivine
želuca. Aktivno nekontrolirano krvarenje, stara krv u želucu ili antacidi mogu
otežati interpretaciju.