Tumori testisa su razmjerno rijetka bolest budući da čine 1% svih malignih tumora muškaraca. Ipak, po mnogo čemu zauzimaju posebno mjesto u onkologiji. Najčešći je malignom muškaraca u dobi od 15. do 35. godine. Proizvodi tih tumora, alfafetoprotein (AFP) i humani koriogonadotropin (HCG) smatraju se danas u onkologiji najboljim serumskim tumorskim biljezima (markerima). Najčešći među tim tumorima, seminomi testisa, najradiosenzitivniji su solidni tumori. No najvažniju osobitost tumora zametnih stanica testisa (iznose više od 95% svih tumora testisa) predstavlja realna mogućnost kemoterapijskog izlječenja diseminirane bolesti. Danas su to jedini solidni tumori u muškaraca koji se i nakon metastaziranja u udaljene parenhimne organe izlječe u više od 80% bolesnika

Simptomi:

·         ezbolno čvorasto otvrdnuće jednog testisa.
·         Difuzno zadebljenje čitavog testisa.
·         Bol slabog ili srednjeg inteziteta unutar skrotuma ili donjeg dijela trbuha.
·         Ginekomastija ( jednostrana ili obostrana ) prisutna je u 5 % bolesnika. 

Kod 10 % oboljelih simptomatologija je uzrokovana metastatskim promjenama ( bol u lumbalnom području, limfedem donjih ekstremiteta, suh podražajni kašalj, neurološki simptomi zahvaćenosti središnjeg živčanog sustava ).

Dijagnostika

Osnovna pretraga je bimanualna palpacija, a dopunjuje se ultrazvučnim pregledom skrotalnog područja. Konačna potvrda dijagnoze je histološka analiza. Ispravan kirurški pristup testisu je ingvinalnim putem, a kontraindiciran je transskrotalni pristup. U slučaju pozitivnog nalaza postupak se završava orhidektomijom. Neizostavan je i radiološki pregled retroperitonealnih limfnih čvorova (CT), pluća i medijastinuma (RTG i CT) i jetre (UZV +CT). Također se određuju i tumorski serumski markeri prije i nakon orhidektomije (AFP, beta. HCG i LDH). 

Vrste:

Histološka podjela raka testisa:

·         tumori zametnih (germinativnih) stanica, čine 95% svih tumora testisa;
·         tumori gonadalne strome (tumori Leydigovih i Sertolijevih stanica, androblastomi i ginoblastomi) i limfomi, čine 5% svih tumora testisa. 

Germinaivni tumori se dijele, prema tijeku bolesti i terapiji, na dvije skupine :

·         seminomi, sporo se šire isključivo limfnim putem, ne stvaraju AFP, te svega 10% oboljelih ima slabo do umjereno povišene vrijednosti beta-HCG-a. Seminomi su najradiosenzitivniji solidni tumori
·         neseminomi, se rano šire hematogeno, stvaraju AFP. Neseminomi su umjereno radiosenzitivni.

Manja razlika postoji u kemosenzitivnosti na pojedine citostatike. Najsličniju simptomatologiju imaju epididimitis, orchitis, torzija testisa, hidrokela, hernija, hematom, spermatokela. 

Stupnjevanje

 Nakon histološke potvrde tumora zametnih stanica testisa valja odrediti i stupanj proširenosti bolesti: 

·         I stadij – bolest ograničena na testis,
·         II stadij – zahvaćeni subdijafragmalni limfni čvorovi,
·         III stadij – zahvaćeni supradijafragmalni limfni čvorovi,
·         IV stadij – postoje hematogene metastaze ( pluća, jetra, kosti ).