Kompjuterizirana tomografija
CT je danas
nezaobilazna metoda u dijagnostici bolesti mozga, kralježnice, grudnog koša,
uključivši plućna krila i sredoprsje, potom u dijagnostici trbušnih organa,
izuzevši želudac i crijeva. Apsolutnih kontraindikacija za pregled CT-uređajem
nema. Relativna je kontraindikacija trudnoća, što znači da se i trudnica može
podvrgnuti CT-pregledu, kao i ostalim radiološkim pregledima (uz odgovarajuće
mjere zaštite), ako za to postoji vitalna indikacija.
Glavna je
prednost kompjutorske tomografije pred klasičnim radiološkim metodama u
mogućnosti mjerenja gustoće pojedinog patološkog procesa, točnoj procjeni
veličine i odnosa sa susjednim anatomskim strukturama. Upotrebom kontrastnih
sredstava omogućen je prikaz krvnih žila.
Glavni su dijelovi CT-uređaja
pokretni stol na kojem leži bolesnik, kućište u kojem se nalazi rendgenska
cijev i detektori, potom generator, komandni stol i radni stol s monitorom za
obavljanje pregleda te računalo.
Za vrijeme pregleda rendgenska
cijev kruži oko pacijenta koji je u ležećem položaju, a nasuprot njoj nalaze se
detektori rendgenskog zračenja, koji registriraju do koje mjere su zrake
emitirane iz cijevi propuštene kroz tijelo pacijenta, a u kojoj mjeri su
zaustavljene (apsorbirane). Rendgenske zrake prolaskom kroz različita tkiva
nejednako slabe, ovisno o gustoći, sastavu i debljini tkiva. Kad cijev napravi
puni okretaj oko pacijenta, prikupljeni signali na detektorima računalno se
obrade, a na zaslonu računala stvori se slika poprečnog presjeka kroz pojedini
dio tijela. Budući da je okret cijevi zahtijevao vrijeme od desetak sekundi,
prije svakog presjeka pacijent bi zadržao dah te ga ispustio tek nakon okreta
cijevi, poslije čega bi slijedilo pomicanje stola na kojem pacijent leži i
snimanje novog presjeka. Očito je da je takav način pregleda uzimao mnogo
vremena, a poseban problem su pacijenti koji nisu mogli tijekom pretrage
surađivati na odgovarajući način.
Danas je u primjeni nekoliko
generacija CT-uređaja. Tehnološka rješenja CT-uređaja su svakim danom sve
bolja te omogućavaju sve kvalitetniju i bržu obradu bolesnika. Zahvaljujući
napretku tehnike, na CT-uređaje priključuju se radne stanice s različitim
programskim paketima (software), prilagođenim za prikaz pojedinih organa i
organskih sustava. Takvi uređaji omogućavaju nam dvodimenzionalni te
trodimenzionalni prikaz snimanog dijela tijela, što značajno unapređuje
dijagnostiku
Prije desetak godina na tržištu
se pojavila nova generacija CT uređaja, takozvani spiralni CT, koji umjesto da
snima sloj po sloj oko pacijenta, ima mogućnost ispitivani dio tijela snimati
čineći spiralnu rotaciju oko pacijentova tijela, čime se postiglo znatno kraće
vrijeme snimanja, tj. praktički je postalo moguće snimiti cijeli abdomen u
jednom zadržavanju daha! Uz promjene u samom dizajnu aparata, takvi uređaji
zahtijevaju i mnogo složeniju računalnu obradu, no riječ je o izazovima koje je
moderna tehnologija uspješno svladala.
Slika 1: Figura A prikazuje
klasični CT, figura B prikazuje spiralni CT. Klasični CT snima sloj po sloj oko
pacijenta (kao šnite kruha). Ti slojevi su razdvojeni par milimetara.
Novi spiralni CT snima kontinuirano, čineći spiralnu rotaciju oko pacijentova
tijela, te nema prelaska sa sloja na sloj.
Iz navedenog je očito da je
spiralni CT izazvao pravu revoluciju u medicini, odnosno višestruko poboljšao
mogućnost obrade pacijenata unaprijedivši tzv. vremensku, prostornu i
kontrastnu rezoluciju snimanja. Naime,snimanje,
osim što traje neusporedivo kraće,
donosi i mnogo kvalitetniju sliku organa pacijenta. Budući da više nema
"prelaska sa sloja na sloj", nego se cijeli abdomen snima kontinuirano,
radiolog na radnoj stanici može vidjeti praktično bilo koji dio bolesnikova
abdomena. Još boljoj rezoluciji pridonijeli sumultidetektorski spiralni CT uređaji, kod
kojih se prijem rendgenskih signala odvija paralelno na nekoliko nizova
detektora, što rezultira mogućnošću izrazito brzog snimanja pojedinih
dijelova tijela, pa čak i kucajućeg srca!
Tijekom snimanja spiralnim CT
uređajem pacijent se najčešće najprije snimi u tzv. nativnoj tehnici,
a zatim se pacijentu uz uporabu posebne pumpe intravenski ubrizga
oko 100 mL rendgenskog kontrastnog sredstva na bazi joda, te se
prati kako navedeni kontrast prvo oplakuje arterije, zatim vene i abdominalne
organe. Po načinu na koji kontrast ispunjava pojedine strukture, može se
zaključiti o naravi same strukture ili promjene - pojedine
patološke tvorbe pokazuju vrlo karakteristične načine bojanja kontrastom u
karakterističnim vremenima, pa
se u mnogim slučajevima na temelju snimanja spiralnim CT uređajem dođe do
definitivne dijagnoze ili do vrlo uske diferencijalne dijagnoze. Dobar primjer
su cistične promjene, kod kojih je uporabom ultrazvuka ili klasičnog CT-a
gotovo nemoguće razlučiti je li riječ o "običnoj" cisti ili o cisti s
elementima tumora, a spiralni CT vrlo će lako prikazati dolazi li do
"bojanja" promjene kontrastom ili ne, što je ključna osobina tumora.
Od osobite je koristi spiralni
CT i kod traume abdomena (tupa, oštra), s obzirom na to da se
vrlo brzo snimi cijeli abdomen i s velikom sigurnošću procijeni postoje li
ozljede unutarnjih organa, krvarenja i slično. U ustanovama koje još nisu
opremljene ovakvom aparaturom, liječnici izvode ultrazvučne i druge pretrage,
koje su znatno manje pouzdane, dugotrajne, tegobne za pacijenta i često
praktički neizvedive.
CT-dijagnostika,
kao i ostale radiološke dijagnostičke metode, nosi sa sobom određen rizik zbog
mogućih posljedica zračenja organizma malim dijagnostičkim dozama. Iako je
rizik malen, zbog velikog broja radioloških pregleda koji se svakodnevno izvode
treba o njemu voditi računa. Osnovna je prevencija postojanje opravdane
medicinske potrebe za CT-pretragu. Opravdano izlaganje zračenju kod CT-pregleda
bolesniku donosi veću korist nego što je opasnost od posljedica zračenja.