Palijativna skrb
Palijativna skrb djeteta sastavnica je
holističkog pristupa djetetu i obitelji. U dječjoj dobi pristup palijativnoj
skrbi bi trebao biti širi, sveobuhvatniji, te počinjati ranije, već kad se postavi
dijagnoza neizlječive bolesti, a ne tek kada bolest uđe u terminalnu fazu.
Podrška koju pruža palijativna skrb mora biti usmjerena prema djetetu, ali i
roditeljima, braći,
sestrama, vršnjacima i to kontinuirano.
Dijete
je još uvijek emocionalno nezrelo, ali zato su roditelji ti koji imaju punu
moralnu i zakonsku obavezu adekvatno se skrbiti o njemu.
Prema definiciji preuzetoj iz
deklaracije o pravima djeteta, dijete je ljudsko biće koje nije navršilo 18
godina, ako na osnovi zakona koji se odnosi na dijete, punoljetnost ne stekne
ranije (3). Palijativna skrb djeteta sastavnica je holističkog pristupa djetetu
i obitelji. U dječjoj dobi pristup palijativnoj skrbi bi trebao biti širi,
sveobuhvatniji, te počinjati ranije, već kad se postavi dijagnoza neizlječive
bolesti, a ne tek kada bolest uđe u terminalnu fazu. Podrška koju pruža
palijativna skrb mora biti
usmjerena prema djetetu, ali i roditeljima, braći, sestrama, vršnjacima i to
kontinuirano. Potrebno je savladati specifične vještine poput prepoznavanja
boli kod male, preverbalne ili kognitivno oštećene djece, liječiti i ostale
simptome bolesti te pružati psihološku, socijalnu i duhovnu pomoć(4).
Dijete je u toj dobi još uvijek emocionalno nezrelo, ali zato su roditelji ti
koji imaju punu moralnu i zakonsku obavezu adekvatno se skrbiti o njemu.
Terminalno oboljela djeca
Skrb
za terminalno oboljelu djecu jedan je od najtežih sestrinskih poslova. Sestre
koje njeguju takve bolesnike nerijetko dospijevaju u nepremostivi nesklad
između onoga što su u procesu socijalizacije naučile, društvenih vrijednosti
koje su usvojile, očekivanja sredine u kojoj se nalaze te, na koncu,
objektivnih mogućnosti djelovanja koje im stoje na raspolaganju (4). Medicinska
sestra koja je u stalnom kontaktu s takvim pacijentima neminovno doživljava i
proživljava svaki trenutak zajedno s pacijentom, stoga je svjesna prolaznosti
života, te misli i na svoju smrt. Moramo priznati da to nije lak zadatak.
Skrb terminalno oboljele djece
Njega bolesnika “donekle” je jednaka za
sve, pod čime se podrazumijeva težina odjela, a tako i sama težina stanja bolesnika.
Napretkom medicine i
tehnologije intenzivne njege terminalno oboljelih, omogućilo se da liječenje
traje relativno dugo. Kao i sve tako i navedeno ima svoju dobru i lošu
stranu. Dobra strana – produžava se život, ublažavaju se bolovi i sve
tegobe i simptomatologija izazvane slabljenjem vegetativnih funkcija (5). Loša
strana – bolesnik je istrgnut iz svoje domaće
sredine, stiže u bezličnu atmosferu, priključen na cijevi i aparate, okružen
ljudima koji svoje verbalno komuniciranje s pacijentom svode samo na
najneophodnije (5). Zdravstvena skrb umirućih sve je značajniji problem. Vrlo
je važno unaprijediti odnose zdravstvenog osoblja prema djeci koja umiru, ali i
prema njihovim roditeljima. Svako dijete individua je za sebe, pa tako i njegov
način i pogled na život, pa tako je i sama smrt individualna. Moramo napomenuti
kako su sestre educirane za očuvanje i unapređenje života i zdravlja, a umirući
bolesnik u ovom slučaju dijete, potpuna je suprotnost te obaveze. Stoga
medicinske sestre, iako su svjesne da ništa ne može biti učinjeno da se
promijeni taj konačan proces, ipak na samu smrt bolesnog djeteta reagiraju kao
na neuspjeh svoje stručnosti i njege. Potrebno je pomoći mu da doživi
posljednju katarzu, da očuva svoje ljudsko dostojanstvo time što će u sklopu
postojanja na zemlji primiti i njegov logičan završetak – smrt (4). Moramo
napomenuti kako su sestre educirane za očuvanje i unapređenje života i
zdravlja, a umirući bolesnik u ovom slučaju dijete, potpuna je suprotnost te
obaveze.